tekstilna industrija, dio prerađivačke industrije koji se bavi proizvodnjom tekstilija i odjeće, a zasniva se na tekst. tehnologiji. Jedna je od najznačajnijih grana industr. proizvodnje proizvoda za široku potrošnju. Obuhvaća sva poduzeća i tvornice koji proizvode tekst. vlakna, pređu, tkanine, pletiva, čipke, pozamenteriju, netkane tekstilije, vatu, kao i pogone za njihovo oplemenjivanje (tzv. primarna tekstilna proizvodnja), te proizvodnju odjeće i drugih konfekcioniranih tekst. proizvoda, uključujući i doradbu i bojenje krzna. U tekstilnu se industriju, međutim, obično ne ubraja proizvodnja umjetnih vlakana i njega tekstila, iako se te djelatnosti često navode u statističkim podatcima i pokazateljima koji se odnose na praćenje proizvodnje i potrošnje tekstila.
Začetci razvoja tekst. industrije javili su se s povećanim potrebama za tekstilom te izumom pletaćega stroja potkraj XVI. st., dok je niz novih izuma u XVIII. st. značio veliki napredak te industr. grane te njezin snažan rast, napose u Europi (Velika Britanija, Češka, Švicarska, Italija) i SAD-u. Nakon I. svj. rata tekst. industrija razvila se i u istočnoeur. zemljama, a u posljednje doba ponajviše u Kini, Indiji, Turskoj, Srednjoj i Južnoj Americi i drugim zemljama u razvoju. Nasuprot tomu, u Europi i SAD-u industr. proizvodnja tekstila i odjeće slabi, što je posljedica razmjerno velike uloge koju ljudski rad ima u toj grani. Stoga su se visoko razvijene zemlje ugl. orijentirale na proizvodnju ekskluzivnih i vrijednih tekstilija, kao i onih načinjenih od novih materijala i vlakana vrhunskih svojstava.
U Hrvatskoj se tekstilna industrija počela razvijati tek potkraj XIX. st. God. 1878. počela je raditi bojadisaonica platna u Čakovcu, a 1884. pamučna predionica i tkaonica u Dugoj Resi. Poč. XX. st. bila je osnovana lanara u Osijeku (1901) i tvornica DTR u Zagrebu (1914). Nagli rast tekstilne industrije započeo je nakon I. svjetskog rata osnutkom tvornica Tivar (danas Varteks) u Varaždinu, Tvorpam u Zagrebu, Krateks u Krapini, te svilana u Varaždinu i Osijeku. Nakon II. svjetskog rata razvila se odjevna tehnologija, te izgradile nove tvornice Kamensko, Vesna i Heruc u Zagrebu, Zelinka u Zelini, Kninjanka u Kninu, RIO u Rijeci i dr., kao i trikotaže Galeb u Omišu, Pionirka u Imotskom, MTČ u Čakovcu. Početkom 1990-ih u Hrvatskoj je u tekstilnoj i odjevnoj industriji bilo zaposleno oko 90 000 radnika, a sredinom toga desetljeća, unatoč ratu i velikomu broju okupiranih poduzeća, izvoz je dosegnuo 750 mil. dolara (uvoz je u to doba bio oko 350 mil. dolara). Položaj najvažnije izvozne industrijske grane hrvatska tekstilna industrija zadržala je sve do početka XXI. st., kada je liberalizacijom propisa došlo do masovnoga uvoza jeftinoga tekstila iz Kine, Turske i Indije, te je ukinut nadzor kakvoće uvozne robe. To je utjecalo na pad tekstilne proizvodnje, a pokrivenost uvoza izvozom se smanjila.
